Povijest sadašnje moderne sale za svečanosti u sklopu društvenog doma "Rakitovec" seže od sredine prošlog stoljeća.
Generacije mladih održavali su svadbe u starom vatrogasnom domu koji se nije nalazio na lokaciji novog doma, nego na lokaciji današnjeg spomenika sv. Forijana. Osim svadbi nekada su bile česte i "zabave" uz glazbu i ples koje su organizirale omladinske organizacije, nogometni klub ili vatrogasno društvo.
Početkom 80-ih godina prošlog stoljeća rukovodstvo mjesne zajednice, odlučilo je da se počne s izgradnjom novog doma, koji bi bio daleko veći od starog i dotrajalog vatrogasnog doma, uz više pomoćnih prostorija, prostorije za vatrogasno društvo, te opremljenije kuhinje.
Uz mjesni samodoprinos, dobrovoljni rad mještana, koji su sami obavljali sve radove na izgradnji doma, te večeg angažiranja članova DVD-a koji su najviše radili na završnom, unutarnjem uređenju, dom je završen krajem 80-tih godina prošloga stoljeća.
Bio je to jedan od najvećih i najbolje opremljenih domova u to vrijeme u našoj okolici. Svadbe su se tada održavale u daleko boljim uvijetima i većem prostoru. Zainteresiranih za održavanje svadbenih svečanosti bilo je sve više.
S vremenom, navike i običaji se mijenjaju. Nekadašnjih zabava više uopće nema. Svadbi je sve manje. Mladeci odlaze na mjesta gdje se nudi potpuna organizacija svadbene svečanosti što kod nas nije bio slučaj. Davao se samo prostor i oprema, a mladenci su ostalo morali sami priskrbiti.
Obzirom na to i činjenicu da je dom prilično zastario (od dotrajale kuhinje i njezine opreme do unutrašnjosti doma koja jedjelovala prilično sumornio i mračno prema drugima, novouređenim domovima i salama) bilo je potrebno renovirati dom. Zato se prišlo novom uređenju doma, koji je ponovno "zablistao" pri otvaranju na dan Sv. Petra i Pavla 29. lipnja 2010. godine.
Danas imamo najbolje uređen dom u široj okolici u kojemu se mogu organizirati sve vrste svečanosti do 350 uzvanika.
Uz cestu što vodi iz Kuča u Buševec, stoji osrednje turopoljsko selo Rakitovec, okruženo gotovo odasvud šumom. Kroz selo je nekada tekao potok Vranić, koji je svojevremeno bio i reguliran te su znatno bile poboljšane gospodarske prilike. Rakitovečke kuće su uglavnom bile drvene,a najbolje sačuvane ženske, vrlo slikovite narodne nošnje bile su upravo u Rakitovcu. Po šematizmu zagrebačke biskupije od 1909.godine Rakitovec je brojio 477 «katoličlih duša».
Najstarija vijest o Rakitovcu potječe iz prve polovice 14. stoljeća.Tada je naime dio Rakitovca bio u posjedu Turopoljca Nikole, sina Petrešova. Uz Rakitovec držao je i Petruševec, koji je i dobio ime po njegovu ocu Petrešu. Kako je Nikola umro bez potomstva, kralj Ljudevit I. pokloni sve njegove posjede Grguru, sinu Stjepanovom koji je bio Nikolin službenik. Tako je kralj 25.studenog 1344. Zagrebačkom kaptolu naredio da izvidi jesu li zaista posjedi dotičnog Nikole ostali bez naslijednika i tako pripali kruni, te ako je tako da obiđe te posjede i da ih kao darovane uruči Grguru.
O svemu tome Kaptol je izdao dokument 12.svibnja 1346.,u kojem se opisuju granice tog posjeda: »Granica je počinjala kod velike šume na potoku Glosni,tekla niz potoke Glosnu i Suhodol, skretala prema zapadu i potoku Vranina, koji je prelazila do neke šume, onda ponovno do potoka Vranina, te prema sjeveru do potoka Obdine,te gore uz potok do mosta i stare ceste i potoka Horvačke,i opet do potoka Obdine,te konačno prema istoku kroz veliku šumu do prvog ishodišta».
U isto vrijeme držali su i Mraclinčani zemlje u Rakitovcu.6. studenog 1346. župan Ivan, Bogdanov sin izdaje ispravu u kojoj stoji da su Mraclinčani otkupili svoju naslijednu zemlju u Rakitovcu od Kordoslava i njegovih sinova Tome i Nikole.
Zbog posjeda u Rakitovcu i Petruševcu spomenuti Grgur je imao mnogo nesuglasica sa svojim susjedoima Rodikom, sinom Pozote, Levkom,sinom Radina te Vojnićem, sinom Ivana. Ta razmirica završila je 1349. pred banom Nikolom, tako da su Grgurevi protivnici sve svoje posjede u Petruševcu ustupili njemu, a on je njima zauzvrat ustupio svoje posjede u Rakitovcu.
Istodobno je u Rakitovcu na Obdini držao zemlju i Turopoljac Toma, sin Petrušev, koji je iste htio otuđiti. No tome su se usprotivili Jurjev sin Ivan, u svoje ime i u ime svije braće Stjepana, Jurja i Ivana, svečanim prosvjedom pred Leustakijem vikarom kraljevstva Slavonskoga.
Već prigodom omeđivanja Grguru darovanog posjeda u Raskitovcu 1346.godine, spominje se međaš Jakob zvan Vojvoda. On je imao sinove Petra, Pavla, Marka i Jurja, koji su 1380. založili svoj posjed u Rakitovcu Mirenu, sinu Rodićevu, koji je također bio Rakitovčan. Godine 1388. i neki Kurilovčani su imali posjede u Rakitovcu, koje su prodali Mirenu za 5 maraka, a zemlju u Rakitovcu prodao mu je i Andrija, sin Jakoba iz Gorice.
Kroz cijelo 16.stoljeće u Rakitovcu se spominje plemićka obitelj Mirinić. Popis plemića iz 1632. godine u Rakitovcu spominje samo porodicu Sever, koja je 1667. od kralja Leopolda I. dobila plemićki list. 1773.godine, Rakitovec je brojio 23 kuće, a 1782. živile su plemićke obitelji Sever, Kos, Bartolić i Kovačić. Godine 1809. iz Rakitovca su dva mještanina ustala u borbu protiv Francuza. 1900.godine u Rakitovcu je bilo 410 stanovnika.
Rakitovec se do '50ih i '60ih godina 20 stoljeća nije bitnije promijenio. Drvene kuće, stari plotovi, opskrba vode iz bunara (samo ponegdje iz pumpe), s prašnjavom cestom i ulicama
Od završetka 2. Svjetskog rata prošlo je svega 15 godina i svijet nezaustavljivo ide naprijed. Generacije mladih rođenih polovicom i krajem rata nakon završene osnovne škole po prvi puta svi nastavljaju školovanje. Škola se nastavljala uglavnom u Zagrebu. Bicikl je glavno prijevozno sredstvo, televizija se gleda kod „Pape“ u čardaku, mladi se okupljaju u zadružnoj prostoriji na „Pentekovom“ – na mjestu sadašnje trgovine.
Organiziraju se radne akcije na proširivanju vatrogasnog doma, uređivanju okoliša, kopanju grabe na školskom dvorištu.
Polovicom 60-ih počinje se razmišljati o potrebi uređenja mjesta; od uvijek prisutnog problema uređenja graba do asfaltiranja glavne ceste i sporednih ulica. U to vrijeme počinje i intenzivna stambena izgradnja, nagli napredak tehnike i tehnologije praćen poboljšanjem životnog standarda.
Želeći što brži napredak mjesta skupina mladih mještana pokreće projekt odvajanja od zajedničke mjesne zajednice sa Turopoljem i osniva se mjesna zajednica Rakitovec.
Započete su akcije oko asfaltiranja ceste kroz selo, sakupljanjem novca od kuće do kuće akcije se stavljaju u zakonske okvire mjesnog samodoprinosa, što povećava izglede za uspjeh. U radu mjesne zajednice sudjeluje nekoliko starijih mještana, no nakon nekog vremena priključuju im se i oni mlađi, željni napretka te ljepšeg i ugodnijeg mjesta za život. Malo-pomalo rukovodstvo sela preuzimaju tada 25-godišnjaci popraćeni sumnjičavim komentarima – „Što li će ta djeca napraviti?“
Počinje mukotrpna borba da se akcija asfaltiranja završi. Sredstva samodoprinosa nisu dovoljna, a cesta kroz selo nema kategoriju općinske ceste što dovodi u pitanje financijsko učešće općine. Ipak, uz niske simpatije općinskog rukovodstva za tako mlade aktiviste, općinska skupština cestu razvrstava u rang općinskih cesta i početkom 70-ih asfaltira se cesta kroz Rakitovec i Turopolje.
Nakon ove akcije uslijedile su akcije asfaltiranja ulica, odvajanje Odranske ulice i pripajanje Turopolju, a sve zbog samodoprinosa.
Nakon uspješnog završetka asfaltiranja ulica slijedi niz akcija, od uređenja graba kroz mjesto - problema koji je bio godinama prisutan, izgradnje društvene prostorije u suradnji sa poljoprivrednom zadrugom u sastavu gostionice „Turopoljski lug“, do uvođenja jedne telefonske linije u selo za potrebe mjesne zajednice. Bio je to jedini telefon u selu koji Pošta uvela nakon dugog pregovaranja. Linija je na kraju dogovorena kao naknada za postavljanje telefonskih linija na zemljištu naših mještana. Uslijedila su pregovaranja sa Elektrom i rješavanja trafostanica u selu zbog lošeg napona. Vodovi električne struje postavljeni su putem kablova i time je proširena ulična rasvjeta. U selo je uveden vodovod u sklopu šire akcije osiguranja pitke vode na području grada Velike Gorice. Izgrađen je novi most na kanalu, telefon ima skoro svako kućanstvo, uređena je kapelica, izgrađena je pješačka staza do sv. Florijana.
Osamdesetih godina odlučeno je da se pristupi izgradnji novog društvenog doma jer sadašnji vatrogasni dom uz sva proširenja i nadogradnje nije bilo moguće urediti i održavati. Dotrajao je. Radnim akcijama, od dovoza cigle, zidanja i betoniranja, sve je napravljeno dobrovoljnim radom. Uz savjet mjesne zajednice, stručnog nadzora Falat Vlade, te metalnih dijelova koji su izrađeni u kovinotokarsko-bravarskoj radioni Sever, sve radove izveli su mnogobrojni mještani.
Nakon izgrađenog doma i nažalost propalog nogometnog kluba i napuštenog nogometnog igrališta, prišlo se ostvarenju odavno postavljenog plana izgradnje manjeg, kombiniranog igrališta uz društveni dom i školu. Uz jednu širu radnu akciju, kakve se već nisu dugo održavale, očišćen je teren obrastao u grmlje i šipražje tako da danas imamo lijepo uređeno igralište sa noćnim osvjetljenjem. Tako će mladi imati mogućnost bavljenja sportskim aktivnostima i u kasnijim noćnim satima.
Stari vatrogasni dom, unatoč mnogim emocijama, uspomenama i izraženom željom njegovim očuvanjem, zbog dotrajalosti je trebalo srušiti što je i učinjeno. Danas na tom mjestu imamo lijepo uređenu i cvijećem posutu travnatu površinu sa kipom sv.Florijana.
U međuvremenu, 2008. godine prekriven je i društveni dom, promijenjeno je cijelo dotrajalo krovište. Nakon niza godina, 2009. je u potpunosti uređena područna škola, od krovišta do fasade i unutarnjeg uređenja, a sve u sklopu proslave 70 godina od njezine izgradnje. Danas je to zelenilo lijepi i reprezentativni dio našeg mjesta, od starog hrasta kao vrijednog spomenika i dijela zaštićene prirode, do eko zastave koja se vijori ispred škole.
Nekada lijepi i dobro uređeni dom vrijeme je pregazilo. Od zastarjele kuhinje do pomalo sumorne unutrašnjosti. Stoga se ove, 2010. godine prišlo potpunom uređivanju doma, te danas imamo dom koji blista u svojem novom izgledu, od uređenog okoliša, klupskog prstena, kuhinje, pa do potpuno uređene dvorane u kojoj će mještani moći uživati još dugo vremena.
Danas, Rakitovec predstavlja prekrasno turopoljsko mjesto koje svojim izgledom, ljepotama i sadržajem osigurava ugodan život svojim mještanima i, isto tako postaje mamac za sve potencijalne stanovnike ovoga lijepog kraja.
Slike o našem lijepom mjestu možete pogledati ovdje.